Anja smrt
Sudbina,priroda ili prosto neka viša sila,često stavlja svoje prste u naše živote.Postajemo obuhvaćeni gomilom pitanja: ''Koji je smisao svega?Zašto dišemo,zašto zaziremo od samoće,koliko je teška starost?'' Ima duša na ovoj planeti koje ne razmišljaju.Koje se povuku u sebe i trpe.Ne mogu i ne žele da dokuče surovost društva,samo brišu oči maramicom i ćute.
Takva je bila i Anja.Samo Anja.Nije imala prezime.Po kontejnerima i oronulim zidovima potpisivala se kao Anja Smrt.Smrt.Nikada nije nikom odala tajnu svoga imena.Sama je tako odlučila,za drugo nije ni znala.Pokvareni ljudi su joj se smejali.Rugalli su joj se.Upirali bi svojim kažiprstom ka njoj,sa zlim osmehom na usnama ritmički bi ponavljali:
-''Anja je krava,Anja je krava''
Ona se pravila da ih ne čuje i ne vidi.U njenim očima,oni su bili krpene lutke koje znaju da govore.
Mnogo je volela da šeta.Znala je svaku ulicu u gradu.Tada bi krišom gledala izloge odeće.Prilepila bi se za staklo,i širom raširenih usta,sa nevinom čežnjom osmatrala odeću na sniženju.Ah,kako je htela da kupi jedne slatke štiklice,taman za nju.Kako je samo bila lepa ona crna letnja haljinica.Koliko je samo milo ogrlica,narukvica,lakova za nokte,ruževa,parfema....Sve te stvari za nju su bile tako blizu,a opet,daleko i nedostižno.Pogledala bi svoje ispucale,prljave noge,izmučene bosim hodanjem.Čula bi krčenje gladnog stomaka.Te jadne rite koje je nosila na sebi,bile su pohabane i prljave.
''Kako sam samo prljava..želim da budem čista'' mislila je u sebi Anja Smrt,osmatrajući svoje vršnjakinje koje su,naizgled,bile srećnije od nje.Imale su da jedu,imale su braću i sestre,svoj dom, svoju sobu,svoj krevet,svoje knjige,brdo odeće,drugarice i dečke-a s druge strane pokušavale su da sakriju neko nezadovoljstvo u sebi.Samo je Anja uspela da ih pročita,da shvati misli njihove duše.Mola je da otkrije sve tajne čovekovog srca,da izmami osmeh svojom unutrašnjom lepotom.Uprkos svim nesrećama,volela je ljude.U njoj je postojalo uverenje da će u budućnosti biće bolje,da će živeti normalnim i skladnim životom .
''Otac me više neće tući,majka neće piti,ići na ispiranje želuca i brisati moju krv,a ja se neću drogirati;živećemo lepo,kao normalna porodica,u velikoj kući na 2 sprata.Tata će se razvesti od majke,ona će mi svako jutro spremati doručak pre škole,i konačno ću moći da se kupam i spavam u lepom toplom krevetu,a ne na ulici.Imaću petice,veliko društo,i biću srećna.''
Kada bi ljudima ukrali njihove iluzije,oni više ne bi imali razloga da žive.Zagrlio sam Anju.Plakala je.Opipao sam joj ruke,i pronašao sveže ubode.
-Zašto,zašto si to uradila!Ako tako nastaviš,umrećeš!-derao sam se na nju.
Ćutala je.Zatvorila je oči.Zenice su joj bile veličine čioda.Drhtala je.Pogledao sam u nebo.Bilo je sivo.Jedan veliki,sivi oblak nadvio se nad nama.
-Volim kišu-rekla je Anja.